TREKKING MIŠNJAK – KAMENJAK – LOPAR

 

 

 

 

Put nas je odveo u šetnju planinarskom stazom po otoku Rabu, od Mišnjaka do Kamenjaka, najvišeg vrha na otoku. Vodič nam je bio “Turističko-planinarski zemljovid otoka raba” izdan od HGSS-a

Iako nismo potpuno neiskusni s takvim terenima, ova staza nas je iznenadila, kako ljepotom tako i svojom težinom. Da bismo prošli tih predviđenih 25km trebalo nam je punih 13 sati, uključujući minimalne ali realne pauze.

Kako smo se odlučili na trekking jedan divan dan u 11. mjesecu kad je dan poprilično kratak, nismo uspjeli u jednom danu preći cijelu dionicu pa smo tako prvi dan hodali od Mišnjaka do vrha Kamenjaka (UKV) 14km, a drugi dan smo nastavili s vrha Kamenjaka do Lopara još 11km.

Staza je nevjerojatno dobro markirana i ako dobro gledate nemoguće se izgubiti. Markacije su svugdje dobro vidljive, cijelim “putem”. Put je pod navodnicima jer puta gotovo da i nema, goli kamen, stijene i netaknuta priroda.

 

 

Odmah na početku, između Mišnjaka i uvale Mag, nalazi se nekoliko jama koje su obilježene na  karti  pa ih je lako pronaći.

Uvala Mag. Divno mjesto, markacija vodi po samoj lijevoj strani uvale, uzduž cijele uvale

Ovdje su vidljivi ostaci starih ribarskih kućica u uvali Mag, a tak nakon njih teren postaje zanimljiv, kroz nekoliko dragi, puno manjih uspona i spusteva.

Zidovi “Mocire”, koji su tu cijelim putem, vrijedni su divljenja. Protežu se dokle god pogled seže i izgleda nevjerojatno da ih je netko tamo sagradio. Preko nekih zidova sagrađeni su drveni prijelazi, a tijekom puta neke je potrebno jednostavno preskočiti.

Prvu trećinu puta od Mišnjaka do vrha Kamenjak staza vodi uglavnom uz more, uz nekoliko uspona pa opet spuštanja na razinu mora. To nam je ujedno bio i najljepši dio puta.  U drazi Vadiškala koja nam se učinila zgodna napravili smo prvu malu pauzu.

Na slikama se ne vidi koliko su sve te stijene impresivne pa smo se radi usporedbe veličine popeli na jednu od njih.

Cijeli put je pun fosila, interesantih oblika i kostiju raznih životinja.

Iako smo imali odgovarajuću obuću, teren je jako oštar, neravan i zahtjevan pa nam je dobro došlo što smo ponijeli ljepljivu traku i flastere.

Ostaci kamina, daleko od svega. Vjerojatno je to bila stara kuća koja je služila ribarima ili čobanima kao sklonište.

Tu ujedno počinje i prvi malo jači uspon. Sa razine malo višlje od razine mora, u drazi Vašapenča dižemo se na visinu od oko 120m. Strmo je, oštro i potrebno je jako paziti.

Velika dolina iza rta Krklant. Na fotografijama se ne primijeti kolika je, ali stvarno je velika. Iza nje vidi se sljedeći uspon koji je ujedno i najveći, a i najteži. Iz doline izgleda impresivno i malo smo se iznenadili shvativši da markacije vode skoro pa ravno gore. Drago nam je da su markacije i dalje bile tu jer jednostavno ne bi znali kuda dalje. Put tu vodi sa 100m nadmorske visine do vrha Srednjak na 331m, što ne zvuči puno, ali kada je grdosija od 200m visine ispred tebe, nije niti malo.

S uspona počašćeni smo odličnim pogledom na dolinu iz koje smo krenuli. Nastavljamo se penjati prema vrhu Srednjak.

Yes, it’s me! Malo šale sa starom žicom koju smo pronašli.

Nakon 6 sati hoda i puno kilometara po oštrom kamenju, naišli smo na bocu vina. Naravno, češkog vina! Nadamo se da nisu ovdje zalutali u japankama.

Srednjak 331m. Najviši vrh poslije Kamenjaka. Prošli smo dvije trećine puta do Kamenjaka i napokon smo gotovi sa većim usponima. Prekrasan pogled i idealno mjesto za odmor. Naravno, pod uvjetom da nema nikakvog vjetra. Pogled je divan. Dalje prema vrhu kamenjak na 410m “Raskršće”

Nastavak ravno vodi do vrha Kamenjak, a ako skrenete lijevo doći ćete do Svetog Damjana, Udaljenost po mapi je otprilike jednaka. 

Put odavde do Kamenjaka ili UKV stanice vodi uglavnom uz sam rub, s desne strane zida. S obzirom da smo krenuli hodati s lijeve strane zida, trebalo nam je malo vremena i potrage dok nismo našli markacije preko zida. Teren je izuzetno oštar i opasan.

I prvi put da vidimo UKV stanicu i naš cilj.

Od UKV-a prema Rabu vodi put koji nam je nakon staze koju smo prošli izgledao kao da lebdimo po njemu.

I cijela šetnja se isplatila zbog ovog pogleda i prekrasnog zalaska sunca.

Put od Misnjaka do vrha Kamenjaka je trajao 8 sati, sa ukupno oko 45 min. pauza. To je ujedno i vrijeme koliko treba prosječnoj osobi da ga pređe. Nije lagan ali je jedan od ljepših trekinga na kojem sam bio.  Ako smo bar jednu osobu naveli da prođe ovom dionicom, zadatak je bio uspješan. Moguće je nastaviti do Lopara, tko ima snage ali u neko drugo doba godine jer do lopara treba  još oko 4-5 sati pa bi dan trebao biti dulji. Mi, mi ćemo također nastaviti do lopara ali neki drugi dan. 

Nastavak trekkinga, startali smo s vrha Kamenjaka s ciljem da dođemo u Lopar.

 

Na samoj UKV stanici nalazi se markacija koju treba slijediti, desno do “Piramide” koja se nalazi odmah uz ukv stanicu

“Piramida” Kao najviši vrh otoka Raba. Nastavak prema loparu trebao bi biti nešto lakši nego put od Mišnjaka do Kamenjaka, iako moram priznati da smo ga malo podcijenili, put je također poprilično zahtjevan i ne treba ga shvatiti olako. 

Odmah na početku nalaze se interesantni oblici od naslaganog kamena, nismo uspjeli saznati zašto ih je netko slagao.

Prvi pogled do cilja. Lopar.

Markacije velikom večinom puta vode uz sam rub, potreban je oprez jer je kamenje dosta klimavo i dogodilo nam se nekoliko puta da nam se kamen na koji smo stali otkotrlja prema moru. . Svejedno, pogled je impresivan i uz malo opreza cijeli put se pretvara u jedan fantastičan izlet.

Markacije su kao i cijelim putem od Mišnjaka odlično postavljene, tko pažljivo gleda ne može se izgubiti ili skrenuti sa smjera (Što nikako ne preporučam)
Kvalitetna obuća je nešto bez čega se ovdje ne može. Hoda se cijelo vrijeme po izuzetno oštrim stijenama. Ovako izgledaju “Gojzerice” nakon 10-11 sati hoda po tom terenu

Iako je dionica od Mišnjaka do Kamenjaka zanimljivija i impresivnija, ni ovaj dio ne zaostaje puno za njom. 

Na nešto manje od dvije trećine dionice je veoma bitno račvanje. Desno put nastavlja dalje uz kameni zid po samome rubu, i kako piše na samoj markaciji “Teško” koliko smo uspjeli vidjeti na toj strani nema više markacija. Mi smo se odlučili ići lijevim putem, uz polje Fruga. Ta strana činila nam se interesantnija a i rub nam je malo dosadio.

Odavde se teren mijenja čak počinju i pravi putići, nešto lakše je hodati.

Premužićeva staza. Markacije vode na stazu i put dalje nastavlja se po stazi sve do Lopara. Od vrha Kamenjaka do Premužića trebala su nam 3.5 sata a iako nam je do Lopara ostala cijela jedna trečina puta put je trajao nešto malo više od 30 minuta. Nakon svih stijena Premužićeva staza nam je izgledala kao autoput. 

“Vrata” odakle počinje spust po Premužiću do Lopara. Odlična staza, puno puta smo se tuda spuštali biciklom ali pješke je skroz novi doživljaj.

I napokon dolazak u Lopar. Put završava u Auto Campu na samoj Rajskoj Plaži

Nastavak od vrha Kamenjaka do Lopara trajao je s pauzom 4.30 sata, ukupan put od Mišnjaka s nekim realnim pauzama trajao bi oko 13 sati. Ako netko želi sve proći u jednom danu trebao bi gledati prognozu vremena i da vrijeme bude savršeno jer bura na ovom dijelu kad puše puše jako. Jedan fantastičan izlet i jedva čekamo da ga nekom drugom prilikom ponovimo.

 

Tags: misnjak kamenjak, petarlupic.com, treking rab, trekking trail rab, turisticko planinarski zemljovid rab